Zvorničanin uspješan na master studijama na dva fakulteta u Pragu

Milošević: Više se traže praktična nego teorijska znanja

Mnogi mladi Zvorničani se po završetku srednje škole odlučuju za studiranje u inostranstvu gdje, kao po pravilu, postižu zavidne rezultate. Takva je priča Nebojše Miloševića, dvadesetšestogodišnjeg Zvorničanina koji studira u Pragu. Naime, Milošević je trenutno na master studijama ekonomije i diplomatije, gdje ima sve desetke, dok je na elektrotehnici ostalo samo da odbrani master rad, a prosjek ocjena mu je preko 9. Milošević je kaže, zbog sistema studiranja kakav je omogućen svim studentima u Češkoj, za sve vreme studiranja radio skraćeno radno vrijeme što je bilo jako značajno uz programe stipendiranja koje je koristio. On je na kartko posjetio naš grad, srednju školu, rodbinu i prijatelje i u razgovoru za naš portal ukazao na neke vrline i mane našeg i češkog društva te kako se odlučio da studira dva faklulteta i, uopšte, da ode na studije u inostranstvo.

 – Nakon završetka srednje škole u Zvorniku 2011. godine, odlučio sam se da studiram elektrotehniku. Nisam nešto posebno volio matematiku i fiziku, ali sam zahvaljujući profesorima sa kojima sam imao fin odnos i drugačiji pristup učenju odlučio da upišem ovaj fakultet. Kao i mnogi srednjoškolci razmišljao sam po stereotipu i birao tehničke nauke jer se tako najlakše dolazi do posla. Pratio sam programe stipendiranja i upisao fakutet u Pragu gdje je već bila jedna djevojka iz Zvornika, a poslije mene ih je došlo još nekoliko, samo prošle godine još dvoje svršenih gimnazijalaca, i tako ostao u Češkoj – priča Milošević.

On dodaje da i sada srednjoškolci zbog situacije u našoj zemlji često griješe u upisu željenih zanimanja, što u Češkoj nije slučaj, te se i on odlučio za još jedan fakultet.

 – Tamo svi imaju ponude za posao, pogotovu u Pragu. Možete studirati istoriju umjetnosti ili biti restaurator tamo uvijek imate oglase za te i bilo koje druge poslove. Niko nije opeterećen izborom zanimanja niti su mu roditelji nešto završili pa i on želi zbog toga isto to zanimanje. Kod njih nema takvog kompleksa. Dakle, za zanimanja, sa kojima ovdje možemo samo da sanjamo posao, tamo svi lako nađu angažman i počinju da rade. Ja sam već na drugoj godini počeo da radim skraćeno radno vrijeme u jednoj njemačkoj firmi koja ima ogranak u Češkoj i vrlo brzo sam shvatio da se sa tim tipom ljudi u elektrotehnici ne razumijem, ali nisam htio da napuštam fakultet već sam ga završio, upisao master studije i ostao mi je još samo završni master rad, i onda nastavio sa ekonomijom i diplomatijom. Zahvaljujući činjenici da se kod njih više traži praktičan rad, odnosno eseji i istraživanja zasnovana na naučnim činjenicama više nego teorijska predavanja, lako mogu da uklopim rad i studiranje – navodi Milošević.

Znanje u srednjoj školi presudno za pojedine ispite

On je dodao da mu je znanje stečeno u srednjoj školi, odnosno JU SŠC „Petar Kočić“ bilo od ogromnog značaja prilikom studiranja, ali i upisa na master studije ekonomije i diplomatije.

 – Mnogi kažu da je naš sistem obrazovanja dobar, ali ja mislim da to nije do sistema nego do prosvjetnih radnika koji se nesebično daju na časovima i oblikuju učenike. Ta znanja su mi bila ključna da upišem master studije iz ekonomije i diplomatije, za koje se studenti u Češkoj spremaju nekoliko godina, jer se radi o najprestižnijem univerzitetu u Istočnoj Evropi, računajući i zemlje postsovjetskog prostora. Niko na bi vjerovao da smo iz geografije kod profesorice Mare Dulović naučili toliko mnogo da bez problema možemo položiti test opšteg znanja, odnosno bilo bi teško objasniti da smo toliko znanja mogli da dobijemo mi u jednom Zvorniku u vrijeme kada na našem toaletu nismo imali ni vrata i puno toga je nedostajalo u odnosu na današnji izgled škole. Iz enegleskog jezika je bilo isto. Kod profesorice Violete Savić smo puno naučili jer se predavala svom poslu i pomagala nam u sticanju znanja. Na tom ispitu sa nama su bili studenti koji su enegleski jezik učili po Kembridž programu, a predavali im ljudi sa tog govornog područja, odnosno Engleske, Australije i nisu uspjeli da ga polože, a ja jesam. Ovome hoću da dodam da enegleski jezik praktično nisam ni koristio od 2011. godine jer sam se morao fokusirati na učenje češkog i na studiranje – kaže Milošević koji je zadovoljan i izborom „slovenske“ sredine za studiranje jer, kako kaže, nije siguran da bi u drugim zemljama bio zadovoljan sistemom rada i učenja.

Lijepo se vartiti u školu koja je sada potpuno drugačija

Milošević je istakao posebno zadovoljstvo činjenicom kako sada izgleda njegova škola te kako je opremljena.

 – Sve je nekako drugačije nego kada sam je išao u školu. Promijenjena je i spolja i iznutra. Drago mi je da je tako i da učenici imaju dobre uslove za sticanje znanja – ističe Milošević i posebno dodaje da odnos učenika i profesora u školi nije toliko ličan kao kod nas.

Sportu poklanjaju posebnu pažnju

Prema Miloševićevim riječima posebno ga je iznenadila činjenica koliko Česi pažnje poklanjaju sportu.

 – Fizička edukacija je veoma važna. Ona se redovno praktikuje kako u školama i univerzitetima, gdje na svakom semestru imate obavezan predmet fizičke edukacije, tako i u firmama. Ono šte se razlikuje od našeg sistema jeste činjenica da svi birate sport koji želite, odnosno ne prolazite kroz sve sportove. Ja sam među prvima počeo da se zanimam za tenis, ali tada u Zvorniku nije bilo uslova za treniranje, a u nekim drugim sredinama je to bilo jako skupo. U Pragu sam počeo sa tenisom i za 7 evra godišnje, koliko iznosi godišnja taksa, je nas deset treniralo tri puta sedmično. Dakle, to je jedan simboličan iznos, a nas je trenirala jedna vrsna osoba koja je trenirala profesionalne teniserke – navodi Milošević.

Nisu familijarni i svi su različiti

Prema Miloševićevim riječima Česi nisu mnogo familijarni i ukoliko se neko u porodici ne slaže ne moraju da se nužno druže.

 – Kada imate takvu situaciju to za njih nije nikakav problem. U porodici ne morate da se družite sa rodbinom ako se ne slažete sa njima, što kod nas nije slučaj – kaže Milošević i dodaje da mu je posebno drago što su svi različiti, odnosno različito se oblače, slušaju drugačiju muziku.

 – Kada sam tamo došao, prvo što sam primijetio je da su svi drugačije obučeni, svako sluša drugačiju muziku i svi se međusobno poštuju, što kod nas nije slučaj. Kod nas, ako svi ne slušate istu muziku ili se ne oblačite kao i ostali odmah ste odbačeni ili, makar, imaju negativno mišljenje o vama – ističe Milošević i dodaje da, ipak, planira da se vrati u svoju zemlju i da radi poslove za koje se kvalifikovao.

(infobirac.net)